6. JPEG2000 NORMA

OSNIVANJE JPEG2000 NORME

OSNOVNI KODEK

TRANSFORMACIJA BOJE

PODIJELA SLIKE NA BLOKOVE

WAVELET TRANSFORMACIJA

WAVELET U JPEG2000 NORMI

DIGITALNI FILTRI

KVANTIZACIJA

EBCOT KODIRANJE

FORMIRANJE TOKA PODATAKA

ROI KODIRANJE

KODIRANI  TOK PODATAKA

 

 

 Wavelet transformacija

 

 

          1976. g. Crosier, Esteban i Galand razvili su tehniku dekompozicije vremenski diskretnog  signala. Sličan rad su iste godine napravili Crochiere, Weber i Flanagan i nazvali ga potpojasno kodiranje. 1983. g. Burt je definirao tehniku veoma sličnu potpojasnom kodiranju i nazvao ju je piramidalno kodiranje ili multirezolucijska analiza. To su bili počeci primjene waveleta u tehnici kodiranja odnosno kompresije. Waveleti su funkcije koje mogu imati bilo kakav oblik, ali su vremenski ograničene. Multirezolucijsko predstavljanje signala je osnovno načelo wavelet transformacije, koja za razliku od Fourierove transformacije, signal prikazuje istodobno u vremenskoj i frekvencijskoj domeni [13]. Signal se promatra u vremenskim intervalima i za svaki takav interval se proračunava spektar. Kod waveleta se ne rabi pojam spektra, već je uveden termin skala. Skala je obrnuto proporcionalna frekvencijskom pojasu. Kad se dođe do kraja signala vremensko ograničavanje se ponavlja s dužim ili kraćim intervalima. Kao rezultat se dobije niz vrijeme-skala funkcija sve sa različitim rezolucijama. Wavelet analiza signala veoma je slična Fourierovoj analizi. Fourierovom analizom signal se predstavlja pomoću kosinusnih i sinusnih funkcija dok se kod waveleta prikazuje tzv. wavelet funkcijama. Sve wavelet funkcije generirane su iz iste funkcije, koja se zove osnovna ili mother wavelet funkcija, postupkom skaliranja i translacije [14] koji je prikazan na slici 6.5.

Ponavljanje analiziranja funkcije f(t)

 

Translacija

 

Skaliranje funkcije

 

 

 

 

f(t)

 

 

 

 

 

Translacija

 

 

 

Translacija

 

Translacija

 

 

Slika 6.5. Translacija i skaliranje

 

 

 

Općenito wavelet transformacija može biti kontinuirana (CWT-Continous Wavelet Transform) i diskretna (DWT-Discrete Wavelet Transform).

Kontinuirana wavelet transformacija definirana je prema izrazu (6.5).

 

                                    

,

(6.5)

 

 

pri čemu s označava skalu odnosno korak proširenja waveleta, a  translaciju.  označava skalu odnosno frekvencijski sastav signalau određenom vremenskom intrevalu , gdje je  u skali.  je originalni signal, a je familija wavelet funkcija opisana izrazom (6.6), pri čemu je mother wavelet.                                             

,

(6.6)

 

 

Wavelet funkcije nisu precizno definirane već imaju proizvoljan oblik te su prilagodljive ovisno o uporabi, što je prednost u odnosu na sve ostale transformacije.

 

Svojstva wavelet funkcija [15]:

                                                

,

(6.7)

 

pri čemu  je  Fourierova transformacija. Izraz (6.7) pokazuje da spektar waveleta nestaje oko frekvencije nula, tj. vrijedi:

                                                

,

(6.8)

 

 

Iz ovog proizlazi da waveleti moraju imati spektar sličan spektru pojasno propusnog filtera. Ovaj zaključak je bitan za korisnu adaptaciju wavelet transformacije. Također vrijedi izraz (6.9) iz kojeg se zaključuje da je prosječna vrijednost waveleta u vremenskoj domeni nula što proizlazi iz izraza (6.8)

 

                                                 

,

(6.9)

 

Kako bi wavelet transformaciju bilo moguće primjeniti na diskretan signal, potrebno je modificirati izraz (6.6). Uvodi se pojam diskretnih waveleta koji zapravo znače da se skaliranje i translacija provode u diskretnim koracima.

 

                                    

,

(6.10)

 

 

Iako se  zovu diskretni waveleti oni su i dalje kontinuirane funkcije. j i k su cijeli brojevi.   je korak proširenja waveleta i obično je 2.   je faktor translacije i ovisi o koraku proširenja. Obično se uzima . Izgled diskretnih waveleta prikazan je na slici 6.6. [15].

 

 

 

Slika 6.6. Diskretni waveleti u vrijeme-skala sustavu

 

 

Da bi diskretni waveleti bili ortonormalni mora vrijediti izraz (6.11)

                                  

,

  (6.11)

 

 

Na taj se način neki signal  može rekonstruirati iz ortogonalnih waveleta i wavelet transformacijskih koeficijenata prema izrazu (6.12) za inverznu wavelet transformaciju.

                                             

,

(6.12)

 

I s diskretnim waveletima je potrebno beskonačno mnogo operacija skaliranja i translacije što je neprihvatljivo za realnu primjenu. Naravno, moguće je prekinuti te operacije, ali tada pada kvaliteta transformacije u smislu gubitka najvažnijih informacija.

Broj translacija  je ograničen trajanjem signala. Pitanje je koliko skala odnosno koliko razina je potrebno da bi se signal u cijelosti analizirao. Što je više skala to je više rezolucija moći postići. Ako u vremenskoj domeni komprimiramo wavelete za faktor 2, to znači proširenje spektra waveleta za faktor 2. Na taj način može se pokriti cijeli spektar signala sa spektrom waveleta prema slici 6.7.

 

Slika 6.7. Spektar wavelet funkcija

 

No to nije posve točno. Spektar waveleta je nula prema izrazu (6.8) što znači da niske frekvencije koje su i najbitnije ne možemo prikazati spektrom waveleta. Stoga za prikaz spektra nižih frekvencija uvodimo još jednu wavelet funkciju koja se zove skalirajuća funkcija. Skalirajuću funkciju  uveo je S.G. Mallat, a može se promatrati kao običan signal s niskofrekvencijskim spektrom, a koji možemo prikazati kao dekompoziciju wavelet funkcija prema izrazu (6.13).

 

                                          

,

(6.13)

 

Skalirajuća funkcija zapravo nadomješta beskonačan broj wavelet funkcija koje se približavaju nuli, ali nikad ne dođu do nule (slika 6.8).

 

Spektar skalirajuće funkcije

 

       Spektar waveleta

 

Slika 6.8. Spektar skalirajuće i wavelet funkcije.

 

 

Za skalirajuću funkciju  vrijedi:

 

,

(6.14)

 

Izraz (6.14) pokazuje da skalirajuća funkcija ima u vremenskoj domeni prosječnu vrijednost 1, za razliku od wavelet funkcije koja ima prosječnu vrijednost nula nula.                                         

Wavelet funkcije predstavljaju visokopropusni filtar, a skalirajuća funkcija predstavlja niskopropusni filtar. Više takvih funkcija tvori tzv. filtarsku banku.

Wavelet transformaciju možemo zamisliti kao prolaz signala kroz niz niskopropusnih i niz visokopropusnih filtara. Ovakav postupak je indentičan postupku potpojasnog kodiranja (slika 6.9).

 

Slika 6.9. Potpojasno kodiranje

 

Frekvencijski pojas se dijeli rekurzivno na dva jednaka dijela pomoću oktavnih digitalnih filtara. Nisko propusni filtar na izlazu daje grubu aproksimaciju signala, a visokopropusni filtar daje detalje u signalu. Ovakav princip se koristi u JPEG2000 normi. Zbrojimo li spektar skalirajuće funkcije i spektar waveleta na skali  nastat će nova skalirajuća funkcija sa spektrom dvostruko širim od spektra prethodne skalirajuće funkcije odnosno većom rezolucijom. To se može prikazati izrazom (6.15)

 

                                     

,

(6.15)

 

Budući da prva skalirajuća funkcija zamjenjuje niz wavelet funkcija, vrijedi izraz (6.16).

 

,

(6.16)

 

Signal  se stoga prikazuje kao:

                         

,

(6.17)

 

Ako su skalirajuća funkcija  i wavelet funkcija  ortonormalne, tada se diskretni wavelet koeficijenti mogu proračunati kao konvolucija diskretnog signala sa wavelet i skalirajućim funkcijama. Niskofrekvencijski DWT koeficijenti nastaju konvolucijom signala i skaliralirajućih funkcija prema izrazu (6.18), a DWT koeficijenti koji opisuju detalje (visoke frekvencije) na -oj skali, dobiveni su konvolucijom signala i wavelet funkcija prema izrazu (6.19).

 

,

(6.18)

 

 

,

(6.19)

                         

Može se zaključiti da se koeficijenti na nekoj skali mogu izračunati na temelju koeficijenata prethodne skale. je težinski faktor koji odgovara karakteristici niskopropusnog digitalnog skalirajućeg filtra, a  predstavlja digitalni visokopropusni wavelet filtar. U izrazima (6.18) i (6.19) uz faktor  stoji broj 2. On označava faktor poduzorkovanja. Nakon što filtri podijele signal na dva potpojasa, nad svakim potpojasom je moguće provesti poduzorkovanje (slika 6.10).

 

 

 

Slika  6.10.  2-D DWT transformacija nad ulaznim diskretnim signalom

 

 

To je moguće jer svaki frekvencijski potpojas koji nastane na izlazu iz filtra ima dvostruko manu širinu, pa je po Shannonovom teoremu moguće smanjiti frekvenciju uzorkovanja za dva. To ima za posljedicu da svaki drugi uzorak signala  ide u konvoluciju s skalirajućom i wavelet funkcijom. Drugim riječima poduzorkovanjem se odbacuje pola uzoraka u dotičnom potpojasu.

Teorijski, posljednji skalirajući potpojas može obuhvaćati samo jedan uzorak. Tada se postigne i najveća moguća  razina dekompozicije signala.

 

 

ÛPodijela slike u blokove

Wavelet u JPEG2000 normiÜ

 

 

 

MENTOR:

Prof.dr.sc.Sonja Grgić

Û prethodno poglavlje Û

Ü slijedeće poglavlje Ü

Autor:

Mihael Jančić